Povratak „univerzalne knjižnice“ u digitalnom obliku (EN)

This paper begins with two contemporary technological developments both of which present a serious challenge to the dominance in literature and learning of the book in its codex form. While their earlier manifestations were not commercially successful, the most recent e-book readers (portable technological contraptions that have the capacity to store thousands of books that can be read electronically) have been praised not only for their functionality but also for their aesthetic appeal. A related development has been the growth of large-scale digital libraries, the most prominent of which is the Google Books Library Project, launched in 2004 and now committed to the digitisation of around 15 million volumes or 4.5 billion pages in the following six years from some of the world’s leading academic libraries. The purpose of this paper is to explore these developments within the context of ancient and Enlightenment ideas about the ‘universal library’ which assert that the construction of such an institution is the most effective way of promoting universal knowledge. Rather than employing a kind of technological determinism that renders these technologies as merely points along an inexorable continuum of progress, it will be argued that they are the latest manifestation of an idea that long pre-dated digital technology. Over two millennia ago, the Ptolemies attempted to collect the entire corpus of literature in the Greek language as well as significant works in other languages. Many have argued that the institution that held these huge collections, the library at Alexandria, was effectively the world’s first universal library. Even though this library was eventually destroyed, the idea of universalism survived and flourished again during the European Enlightenment, through Diderot’s Encyclopédie project and the construction of national libraries and archives. Latterly, the creation of the World Wide Web is conceived of by some as the apotheosis of the universalism of knowledge. Not everyone is convinced, though, that the attainment of universal knowledge is possible. And, ironically, the most powerful arguments against universalism emanate from a medium whose existential status is most threatened by this idea and its accompanying technologies: the codex book. Despite our technological sophistication, it seems that literature is still able to give us much richer insights into the nature of contemporary society than other forms of media. This paper will illustrate this through the writings of Jorge Luis Borges, Jonathan Swift, Jean Paul Sartre, Washington Irving and Gustave Flaubert, who in their various ways demonstrate the epistemological impossibility of obtaining total knowledge in any intellectual discipline, parody the insane search for it and muse on the tension between canonicity and universalism. These issues are particularly pertinent in an age where the virtualization of text has seemingly rendered obsolete some of the practical obstacles to the universal library and offer a sophisticated rejoinder to those cyber-utopians who have heralded the imminent arrival of universal knowledge via the World Wide Web. Keywords:the Enlightenment; universal library; World Wide Web; universal knowledge; canonicity; archives; positivismRadnja počinje propitkivanjem dviju tehnoloških inovacija koje dovode u pitanje dominaciju knjige u obliku kodeksa kako u polju književnog stvaralaštva i nakladništva, tako i u procesu učenja. Iako počeci e-knjige nisu bili komercijalno uspješni i isplativi, najnoviji e-čitači (prijenosni uređaji s mogućnošću pohrane tisuća knjiga u digitalnom obliku) hvaljeni su ne tek poradi funkcionalnosti već i zbog svojih estetskih obilježja. Usporedno s tehnološkim razvojem čitača rasla je i brojnost naslova kojima se može pristupiti u digitalnim knjižnicama, od kojih je najpoznatija Google Books Library Project. Pokrenuta je 2004. godine, a cilj joj je digitalizirati otprilike 15 milijuna svezaka ili 4,5 bilijuna stranica u sljedećih šest godina, usredotočujući se i na građu pohranjenu u nekim od vodećih svjetskih sveučilišnih knjižnica.Cilj je radnje propitati navedene inovacije u kontekstu antičkih i prosvjetiteljskih ideja o tzv. univerzalnoj knjižnici, koje pretpostavljaju da bi stvaranje takve knjižnice bila najučinkovitija promocija sveobuhvatnoga, univerzalnog znanja. Umjesto prihvaćanja svojevrsnoga tehnološkog determinizma, prema kojem bi se novije tehnološke inovacije u području knjige i čitanja mogle pojmiti tek kao razvojni korak u nezaustavljivom kontinuumu napretka, u ovoj se radnji e-knjige i digitalne knjižnice promatraju kao najnovije manifestacije davnašnje ideje, nastale u doba kada tehnološkog razvoja u suvremenom smislu riječi nije ni bilo. Prije više od dva tisućljeća, Ptolemejevići su željeli prikupiti cjeloviti korpus tekstova pisanih grčkim jezikom, kao i sva važnija djela na drugim jezicima. Mnogi se autori slažu da je Aleksandrijska knjižnica, institucija u kojoj su bile pohranjene te goleme zbirke, bila prva svjetska univerzalna knjižnica. Aleksandrijska je knjižnica razorena, no ideja univerzalne knjižnice preživjela je i ponovno procvala u razdoblju prosvjetiteljstva, kroz projekt Diderotove Encyclopédie i kroz otvaranje nacionalnih knjižnica i arhiva. Naposljetku, pojedinci su stvaranje World Wide Weba doživjeli kao apoteozu univerzalizma ljudskoga znanja.Ipak nisu svi uvjereni da je moguće dosegnuti univerzalno znanje. Ironično, najsnažniji argumenti protiv univerzalizma znanja potječu iz medija koji je možda najugroženiji tehnološkim razvojem: iz knjige u obliku kodeksa. Usprkos sofisticiranoj tehnologiji, čini se da nam „klasična” literatura i dalje pruža mnogo dublji uvid u procese suvremenog društva negoli ostali mediji. U ovoj će radnji posljednja teza biti potkrijepljena navodima iz djela Jorgea Luisa Borgesa, Jonathana Swifta, Jeana Paula Sartrea, Washingtona Irvinga i Gustava Flauberta, autora koji na različite načine dokazuju epistemološku nemogućnost dosizanja „totalnog” znanja u bilo kojoj intelektualnoj disciplini te unekoliko i ismijavaju paranoičnu potragu za njim, i sami se nadahnjujući tenzijama između znanstvenog kanona s jedne i univerzalizma znanja s druge strane. Upravo su takve teme iznimno važne u dobu u kojemu se čini da je virtualizacijom teksta moguće prevladati neke praktične zapreke u stvaranju univerzalne knjižnice, a njihova analiza nudi i odgovor onim cyber-utopistima koji su najavljivali siguran nastup univerzalnoga znanja zajedno s razvojem World Wide Weba